1
Budući da su mnogi poduzeli da sastave pripovijest o onim stvarima koje su se među nama u potpunosti potvrdile,
2
"kao što su nam ih predali oni koji su od početka postali očevici i poslužitelji Riječi,"
3
I meni se učinilo dobrim, pošto sam se točno držao svega gore navedenog, da ti to redom napišem, velecijenjeni Teofile,
4
da bi mogao znati sigurno riječi o kojima si bio obaviješten.
5
U danima Heroda, kralja Judejskoga, bijaše jedan svećenik po imenu Zaharija, iz dnevne službe Abijine; a njegova žena bijaše od kćeri Aronovih, i ime joj bijaše Elizabeta.
6
"I bijahu oboje pravedni pred Bogom, hodeći u svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim besprijekorno."
7
I nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u odmaklim danima.
8
I dogodi se, dok je služio kao svećenik pred Bogom po redu svoje svakodnevne službe,
9
Prema običaju svećeništva, njemu je pripalo da pali tamjan kada je ušao u hram Gospodnji.
10
I sve mnoštvo naroda molilo se vani u času kada se prinosio tamjan.
11
I anđeo Gospodnji viđen je od njega, stojeći s desne strane oltara za kađenje.
12
I vidjevši ga, Zaharija se uznemiri, prestraši se i spopade ga strah.
13
I anđeo reče mu: Ne boj se, Zaharija, jer tvoja molitva je uslišana, i tvoja žena Elizabeta rodiće ti sina, i nazvaćeš ga imenom Ivan.
14
Imaćeš radost i veselje, i mnogi će se radovati njegovom rođenju.
15
Jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vino ni žestoko piće; i biće ispunjen Duhom Svetim, još iz utrobe majke svoje.
16
I mnoge od sinova Izraelovih će on obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu.
17
I doći će pred Njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca ka djeci, i u razboritosti pravednih da pripremi nepokorne, narod spreman za Gospodina.
18
I Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću znati ovo? Jer sam star, a žena moja je daleko odmakla u svojim danima."
19
I anđeo odgovorivši reče mu: Ja sam Gabriel, koji stoji pred licem Božjim, i poslan sam da govorim tebi, i da ti objavim ove dobre vijesti.
20
"I gle, bićeš nijem, i nećeš moći govoriti, do dana kada se ove stvari dogode, jer nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme."
21
I narod je čekao Zahariju, i divili su se što se toliko dugo zadržao u hramu.
22
Ali kada je izašao, nije mogao govoriti s njima, i znali su da je vidio viđenje u hramu; i davao im je znakove, i ostao nijem.
23
I dogodi se, kad se ispuniše dani njegovog obreda, da ode u svoju kuću.
24
I poslije tih dana njegova žena Elizabeta zače, i sakri se pet mjeseci, govoreći,
25
Ovako mi je Gospodin učinio u danima kada me pogledao da ukloni moj prijekor među ljudima.
26
I u šestom mjesecu anđeo Gabriel bi poslan od Boga u grad Galilejski po imenu Nazaret,
27
za djevicu zaručenu za čovjeka po imenu Josip, iz kuće Davidove; i ime djevice bijaše Marija.
28
I anđeo, ulazeći k njoj, reče: Zdravo, ti koja si obdarena milošću! Gospod je s tobom; blagoslovljena si među ženama.
29
Ali kad ga ugleda, uznemiri se zbog njegove riječi i razmišljaše u sebi kakav bi to pozdrav mogao biti.
30
I anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo; jer si našla milost kod Boga.
31
I gle, začećeš u utrobi svojoj, i rodićeš Sina, i nazvaćeš ga imenom Isus.
32
On će biti velik, i nazvaće se Sin Najvišega, i Gospod Bog će Mu dati prijestolje oca Njegovog Davida.
33
I vladaće nad domom Jakovljevim zauvijek, i Njegovom kraljevstvu neće biti kraja.
34
Ali Marija reče anđelu: Kako će to biti, kad ne znam čovjeka?
35
I anđeo odgovorivši reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Najvišega osjeniće te; zato će i ono što će se roditi od tebe Sveto biti nazvano Sinom Božjim.
36
"I gle, tvoja rođaka Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec za nju koja je bila nazvana nerotkinjom."
37
Jer kod Boga nijedna riječ neće biti nemoguća.
38
I Marija reče: Evo, sluškinja Gospodnja; neka mi bude po riječi tvojoj. I anđeo je otišao od nje.
39
I Marija ustade u one dane, i pođe žurno u brdoviti kraj, u grad Judin,
40
i uđe u kuću Zaharijinu, i pozdravi Elizabetu.
41
I dogodi se da kada Elizabeta ču pozdrav Marijin, dijete poskoči u njenoj utrobi; i Elizabeta se ispuni Duhom Svetim.
42
I povika ona velikim glasom i reče: Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod utrobe tvoje!
43
I odakle mi ovo, da majka mog Gospodina dođe k meni?
44
"Jer gle, čim je glas tvog pozdrava zazvučao u mojim ušima, dijete je poskočilo u mojoj utrobi od radosti."
45
I sretna je ona koja je povjerovala da će biti ispunjenje onih stvari koje su joj bile rečene od Gospodina.
46
I Marija reče: Duša moja veliča Gospoda;
47
i duh moj je skočio od radosti u Bogu, Spasitelju mom;
48
Jer On je pogledao na poniznost sluškinje Svoje; jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.
49
Jer Onaj koji je moćan učinio je za mene velike stvari, i sveto je Njegovo ime.
50
i milosrđe je Njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji se Njega boje.
51
On je učinio moćno svojom rukom; raspršio je ohole u mislima njihovog srca.
52
On je zbacio moćne s prijestolja, i uzvisio ponizne.
53
On je ispunio gladne dobrim stvarima, a bogate je otpustio prazne.
54
Prihvatio je slugu Svog Izraela, da se sjeti milosti.
55
kako je govorio našim ocima, Abrahamu i njegovom sjemenu zauvijek.
56
I Marija osta s njom oko tri mjeseca, i vrati se u svoju kuću.
57
I Elizabeti se ispuni vrijeme da rodi; i ona rodi sina.
58
I susjedi njezini i rođaci čuše da je Gospodin uvećao milost Svoju s njom, i radovaše se s njom.
59
I dogodi se da osmog dana dođoše da obrežu dijete, i nazvaše ga imenom njegovog oca, Zaharija.
60
I njegova majka odgovori i reče: "Ne tako, nego će se zvati Ivan."
61
I rekoše joj: "Nema nikoga od tvoje rodbine ko se zove ovim imenom."
62
I dadoše znak njegovom ocu, kako bi ga on želio nazvati.
63
I zatraži pločicu, i napisa, rekavši: Ivan mu je ime; i svi se začudiše.
64
I odmah mu se otvoriše usta, i jezik njegov, i on progovori, blagosiljajući Boga.
65
I strah obuze sve koji su živjeli oko njih; i sve ove riječi su se pričale po svoj gori Judejskoj.
66
I svi koji čuše, staviše ih u srca svoja, govoreći: Ko će onda biti ovo malo dijete? I ruka Gospodinova bijaše s njim.
67
I njegov otac Zaharija bi ispunjen Duhom Svetim, i prorokova, govoreći,
68
Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i učinio otkupljenje za narod Svoj,
69
i podigao je rog spasenja za nas u kući Davida, Njegovog sluge,
70
kako je govorio ustima svojih svetih proroka od vjekova,
71
"Spasenje od naših neprijatelja, i iz ruke svih koji nas mrze;"
72
da učini milosrđe s našim ocima, i da se sjeti Njegovog svetog saveza;
73
zakletva koju je prisegao Abrahamu, ocu našem,
74
da bi nam dao, da mi, izbavljeni iz ruke neprijatelja naših, služimo Njemu bez straha,
75
u svetosti i pravednosti pred Njim, sve dane života našeg.
76
I ti, malo dijete, zvaćeš se prorok Najvišega; jer ćeš ići pred licem Gospodnjim da pripremiš Njegove puteve;
77
da dadeš znanje spasenja puku Njegovom za oproštenje grijeha njihovih,
78
"po nježnom milosrđu našeg Boga, kojim nas je Pohodio s visine i posjetio;"
79
da se pojavi onima koji sjede u tami i sjeni smrti, da usmjeri naše noge na put mira.
80
I dijete je raslo, i postajalo snažno u duhu, i bilo je u pustinjama do dana svog pojavljivanja Izraelu.
