1
Početak Dobre Vijesti (Evanđelja) Isusa Krista, Sina Božijega;
2
kako je napisano u Prorocima: Evo, šaljem Mog glasnika pred Tvojim licem, koji će pripremiti Tvoj put pred Tobom.
3
Glas jednoga koji vapi u divljini: Pripravite put Gospodnji; poravnajte staze Njegove.
4
Ivan je krštavao u divljini, i propovijedao krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
5
I izađe k njemu sva zemlja Judeje, i oni iz Jeruzalema, i svi se krstiše od njega u rijeci Jordanu, priznajući svoje grijehe.
6
I Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, i kožni pojas oko svojih bedara, i jeo je skakavce i divlji med;
7
i propovijedao, govoreći: Dolazi jedan jači od mene posle mene, čiji remen obuće nisam dostojan sagnuti se i odvezati.
8
"Ja vas doista krstim vodom, ali On će vas krstiti Duhom Svetim."
9
I dogodi se u te dane, da Isus dođe iz Nazareta Galilejskog, i bi kršten od Ivana u Jordanu.
10
I odmah izašavši iz vode, vidje nebesa rastrgana, i Duh kao golub se spušta na Njega.
11
I gle, glas s nebesa govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, u kome sam dobro zadovoljan.
12
I odmah Duh izagna Njega u divljinu.
13
I bijaše tamo u divljini četrdeset dana, iskušavan od Satane; i bijaše sa divljim zvijerima; i anđeli Mu služahu.
14
I nakon što je Ivan bio predan, Isus dođe u Galileju, propovijedajući dobru vijest (evanđelje )kraljevstva Božijeg,
15
i govoreći, Vrijeme se ispunilo, i kraljevstvo Božje je blizu; pokajte se, i vjerujte u dobru vijest (evanđelje)
16
I hodajući pored mora Galilejskog, vidje Simona i Andriju, brata njegovog, kako bacaju mrežu u more; jer bijahu ribari.
17
I Isus im reče: Dođite za Mnom, i Ja ću vas učiniti ribarima ljudi.
18
I odmah ostaviše svoje mreže i pođoše za Njim.
19
I napredujući malo odatle, vidje Jakova sina Zebedejeva, i Ivana brata njegovog, koji takođe bijahu u lađi, kako krpe mreže.
20
I odmah ih pozva, i ostavivši oca svojega Zebedeja u lađi s najamnicima, pođoše za Njim.
21
I uđoše u Kafarnaum; i odmah u Šabat (subotu), ušavši u sinagogu, On je naučavao.
22
I divili su se Njegovom učenju, jer ih je učio kao Onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23
I bijaše u njihovoj sinagogi čovjek s nečistim duhom; i povika,
24
govoreći: »Ah, što je tu za nas i s tobom, Isuse Nazarećanine? Dođe li da nas uništiš? Znam te tko si: Svetac Božji.«
25
I Isus ga prijekori, govoreći: Utišaj se i izađi iz njega.
26
I, bacivši ga u grčeve, nečisti duh, također povikavši velikim glasom, izađe iz njega.
27
I svi su bili zapanjeni, tako da su raspravljali među sobom, govoreći: Kakva je ovo stvar? Kakvo je ovo novo učenje? Jer s vlašću zapovijeda čak i nečistim duhovima, i oni se Njemu pokoravaju.
28
I odmah glas o Njemu ode po cijeloj okolici Galileje.
29
I odmah, izlazeći iz sinagoge, uđoše u kuću Šimuna i Andrije, sa Jakovom i Ivanom.
30
Ali Šimunova punica ležala je bolesna od groznice, i odmah mu rekoše za nju.
31
I dođe i podiže je, uzevši je za ruku, i odmah je groznica napustila, i ona im služaše.
32
I kad dođe večer, kad sunce zađe, dovedoše Mu sve koji bijahu bolesni, i opsjednute demonima.
33
I sav se grad okupio zajedno na vratima.
34
I iscijeli mnoge koji bijahu bolesni od raznih bolesti, i izagna mnoge demone; i ne dopusti demonima da govore, jer Ga poznavahu.
35
I ujutro, daleko u noć, ustavši, izađe i ode na pusto mjesto, i tamo se molio.
36
I potražiše ga Šimun i oni što bijahu s njim.
37
"I našavši Ga, rekoše Mu: Svi Te traže."
38
I reče im: Hajde da idemo u susjedne gradove da i tamo propovijedam, jer sam za ovu svrhu došao.
39
I On je propovijedao u njihovim sinagogama po svoj Galileji, i izgonio demone.
40
I dođe k Njemu gubavac, moleći Ga, i klečeći pred Njim, i govoreći Mu: Ako hoćeš, možeš me očistiti.
41
I Isus, ganut suosjećanjem, pružajući ruku, dotače ga i reče mu: Hoću; budi očišćen.
42
I rekavši ovo, odmah guba ode od njega, i on bi očišćen.
43
I odmah ga opomenu, i otpusti ga.
44
I reče mu: Gledaj da nikome ne kažeš; nego idi svojim putem, pokaži se svećeniku, i prinesi za svoje očišćenje što je Mojsije odredio, za svjedočanstvo njima.
45
I on, izašavši, poče propovijedati mnoge stvari i objavljivati riječ, tako da više nije mogao očigledno ući u grad, nego je bio vani na pustim mjestima; i dolazili su k Njemu odasvud.
