1
I bi, tridesete godine, četvrtog mjeseca, petog dana u mjesecu, dok sam bio među prognanima kraj rijeke Kebar, da se otvoriše nebesa i ja ugledah viđenja od Boga.
2
I bijaše, petog dana mjeseca, ovo bijaše peta godina sužanjstva kralja Jehojahina,
3
Riječ Jehovina bi izričito Ezekielu svećeniku, sinu Buzijevom, u zemlji Kaldejaca kraj rijeke Kebar; i ruka Jehovina bijaše ondje na njemu.
4
I vidjeh, i gle, oluja vjetrova dođe sa sjevera, veliki oblak, i vatra koja se uvijala, i svjetlost bijaše oko nje, i iz sredine nje kao izgled jantara, iz sredine vatre.
5
I iz sredine nje dođe lik četiri životinje. I ovakav bijaše njihov izgled; imale su lik čovjeka.
6
I svako je imao četiri lica, i svako je imao četiri krila.
7
I njihova stopala bijahu prava stopala; i taban njihovih stopala bio je kao taban stopala teleta; i svjetlucali su kao izgled uglačane bronze.
8
I imali su ljudske ruke ispod svojih krila na četiri strane; i sva četvorica imala su svoja lica i svoja krila.
9
"Njihova krila su bila spojena jedno s drugim; nisu se okretali kada su išli; išli su svaki sa svojim licem naprijed."
10
I sličnost njihovih lica, sva četvorica imala su ljudsko lice, i lice lava s desne strane; i sva četvorica imala su lice vola s lijeve strane; i sva četvorica imala su lice orla.
11
Tako su bila njihova lica; i njihova krila su bila razdvojena prema gore; dva krila svakog su bila spojena jedno s drugim, a dva su pokrivala njihova tijela.
12
I pođoše svaki sa svojim licem preko; kuda duh htjede ići, oni iđahu; i ne okrenuše se kad iđahu.
13
I lik živih bića, njihov izgled bio je kao užareni ugljevi vatre, kao izgled baklji koje hodaju između živih bića; i vatra je imala sjaj, a iz vatre je izlazila munja.
14
I živa bića trčahu i vraćahu se kao pojava munje.
15
I vidjeh životinje, i gle, jedan točak na zemlji pored svake od životinja, na četiri lica njihova.
16
Pojava točkova i njihova izrada bila je kao izgled taršiša; i sva četiri imala su jednu sličnost: i njihov izgled i njihovo djelo bilo je kao da je točak usred točka.
17
Kada su išli, išli su na svoja četiri ugla; nisu se okretali kada su išli.
18
Što se tiče njihovih obruča, bili su tako visoki da su bili strašni; i njihovi obruči bili su puni očiju svuda oko njih četvorice.
19
I kad su životinje išle, točkovi su išli pored njih; i kad su se životinje podigle sa zemlje, točkovi su se podigli.
20
Kuda god duh htjede ići, oni su išli; tamo je njihov duh htio ići; i točkovi su se podizali uz njih, jer duh živog bića bijaše u točkovima.
21
Kad oni idu, ovi idu; i kad oni stanu, ovi stanu; i kad se oni podignu sa zemlje, točkovi se podignu uz njih; jer duh živog bića bijaše u točkovima.
22
I lik svoda nad glavama životinja bio je kao izgled strašnog leda, rastegnut nad njihovim glavama odozgo.
23
I ispod svoda njihova krila bijahu uspravna, jedno prema drugome; svako imalo dva koja ih pokrivaju, i svako imalo dva koja pokrivaju njihova tijela.
24
I čuh glas njihovih krila, kao glas mnogih voda, kao glas El Šadaja (Boga Svemogućeg), kad su išli, glas buke, kao glas tabora; kad su stajali, opuštali su svoja krila.
25
I bi glas iz svoda koji je bio nad njihovim glavama, kad su stajali, i opustili svoja krila.
26
I iznad prostranstva koje je bilo nad njihovim glavama bila je sličnost prijestola, kao izgled safirnog kamena; i na sličnosti prijestola bila je sličnost kao izgled čovjeka iznad na njemu.
27
I vidjeh kao izgled jantara, kao pojava vatre unutar njega svuda unaokolo, od pojave Njegovih bedara naviše, i od pojave Njegovih bedara naniže, vidjeh kao da je pojava vatre, i imalo je sjaj svuda unaokolo.
28
Kao pojava duge koja je u oblaku u dan pljuskova, tako je bila pojava sjaja svuda unaokolo. To je bila pojava sličnosti slave Jehovine. I kad sam je vidio, pao sam na svoje lice, i čuo sam glas onoga koji je govorio.


