1
I reče mi: "Sine čovječiji, stani na noge svoje, i govoriću ti."
2
I duh uđe u mene dok mi je govorio, i postavi me na noge, i čuh Onoga koji mi je govorio.
3
I reče mi: Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodima buntovnim koji su se pobunili protiv Mene; oni i oci njihovi prijestupiše protiv Mene, sve do ovog istog dana.
4
I sinovi su tvrda lica i čvrsta srca; šaljem te k njima; i reći ćeš im: Ovako kaže Gospodin Jehova.
5
"I oni, bilo da će čuti, ili da će se uzdržati (jer su buntovna kuća), ipak će znati da je prorok bio usred njih."
6
A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se njihovih riječi, jer su prkosni i trnoviti kod tebe, a ti prebivaš među škorpionima; ne boj se njihovih riječi i ne plaši se lica njihova, jer su dom odmetnički..
7
I govorićeš im Moje riječi, bilo da će poslušati, bilo da će odbiti; jer su veoma buntovni.
8
"Ali ti, sine čovječji, čuj što ti govorim; Ne budi buntovan kao kuća pobune; otvori svoja usta širom, i jedi što ti dajem."
9
I vidjeh, i gle, ruka mi je bila poslana; i gle, svitak knjige bijaše u njoj;
10
i raširi ga preda mnom; i bilo je zapisano na licu i na poleđini; i bilo je zapisano u njemu naricanja, i jauci, i jad.
